U LISTOPADU 1929. propala je njujorška burza, rušeći
Sjedinjene Države u najveću ekonomsku noćnu moru koju su ikad doživjele. Tisuće
je banaka zaključalo svoja ulazna vrata dok su se bespomoćni bankari šuljali na
prstima kroz stražnja vrata, u zadnji čas pred svojim ljutitim štedišama.
Naposljetku je Velika kriza ostavila trag na svako područje ekonomije. Tvornice
su smanjile proizvodnju ili su se potpuno zatvorile. Farmeri su trošili manje
novca ili su bankrotirali. Naglo je porasla nezaposlenost tako da je jedan od četvorice
Amerikanaca bio nezaposlen.
Iako je posao Williama Branhama u Jeffersonvillskoj
državnoj službi bio plaćen samo dvadeset centi na sat, smatrao se sretnim što
uopće radi. Još uvijek je planirao jednog dana svoj život u potpunosti
posvetiti postavljanju klopki u planinama na Zapadu, ali sada je njegova plaća
bila potrebna kod kuće. Slabilo je zdravlje njegovog oca, zbog njegovog
kontinuiranog pretjeranog pića. Charles Branham, koji je imao trideset i osam
godina, ne samo da je bio bez posla, nego je vjerojatnost da dobije stabilan
posao i da ga zadrži bila vrlo mala. 2. studenog 1929., Ella Branham je rodila
svoje deseto i posljednje dijete. Konačno – nakon devet sinova – konačno je
dobila djevojčicu. Svojoj je kćeri Ella dala ime Fay Delores Branham, ali ju je
zvala njezinim srednjim imenom. Tako je od jedanaestero Branhama koji su
živjeli u istoj kući samo Billy bio zaposlen na puno radno vrijeme. Billy je
osjećao odgovornost pomoći uzdržavati svoju obitelj, makar još nekoliko godina.
Rad u Public Service Indiani
odgovarao je Billyjevom temperamentu. Tijekom godine je zbog posla bio na
otvorenom, a poslovi su se razlikovali iz tjedna u tjedan tako da mu je rijetko
bilo dosadno. Jedan bi tjedan, na primjer, kopao kanale za postavljanje
plinskih cijevi, a tjedan očitavao brojila, ili popravljao istjecanje plina,
ili se penjao na električne bandere i popravljao žice za prijenos električne
struje. Jedini dio posla koji nije volio bilo je isključivanje struje korisnicima
koji nisu mogli platiti svoje račune. A s produbljivanjem krize, toga je bilo
previše za njegov ukus.
Koliko god je Billy bio sretan svojim
poslom u državnoj službi, ipak osam dolara tjedno nije dugo trajalo u kući s jedanaest
ljudi. Stoga, kad mu je ponuđen honorarni posao zamjenika lugara na području za
sportski lov u državi Indiani, objeručke ga je prihvatio. To je značilo da će
moći redovito pobjeći iz grada kako bi nadgledao šume. Pomisao da će biti
plaćen za ono što i tako voli raditi činila se savršenom. U stvarnosti to nije
bilo tako. Plaća mu je trebala biti postotak od broja kazni koje je izdao
prekršiteljima zakona o sportskom lovu. Ali se Billy nikad nije mogao natjerati
napisati kaznu. Smatrao je da se više dobra može postići ako sjedne s
krivolovcem i objasni mu koristi od zaštićenog područja za sportski lov i
važnosti poštivanja državnih zakona. Zapravo, Billy je donirao svoje vrijeme,
ali mu je zadovoljstvo koje je dobio odlaskom iz grada i šetanjem šumom bila
dovoljna nagrada.
Jednog je dana Billy poslan nadzirati
Henryville State Park, 32 km sjeverno od Jeffersonvillea. Čim je ušao u
Greyhound autobus, obuzeo ga je neobičan osjećaj – poput pritiska, skoro kao da
ga gura neka nevidljiva sila. Autobus je bio pun, putnici su zauzeli sva
sjedala, a mnogi su stajali. Billy se progurao do sredine autobusa i stao kraj
krupne žene srednjih godina i mornara. Žena je pogledala prema gore i rekla: "Bok,"
dok je autobus kretao sa stanice.
Billy je odgovorio: "Zdravo,"
i zagledao se kroz prozor gledajući kuće u prolazu. Sad ga je ta neobičan sila
pritiskala još jače. Činilo mu se kao da dolazi od te krupne žene. Krajičkom je
oka Billy vidio da ona bulji direktno u njega. Zbog nje se osjećao nelagodno.
Ubrzo je započela razgovor.
"Jesi li ti vojni službenik?"
Billy je nosio svoju uniformu lugara,
s pištoljem zataknutim za pojas. "Ja sam službenik u zaštićenom
području," odgovorio je.
"Ti si usamljen, zar ne?"
Billy je skrivao svoje iznenađenje.
"Ne, gospođo," lagao je.
"Pa, ti nisi kod svoje
kuće," rekla je.
"Kod kuće sam više nego što sam
ikad bio."
Klimnula je glavom. "Ne, ti si
rođen za Zapad."
To je Billyja šokiralo kao da ga je
polila hladnom vodom po glavi. "Ej, o čemu pričaš?"
Rekla je: "Možda sam se trebala
bolje predstaviti. Znaš, ja sam astrologinja."
Billy je u sebi promrmljao: "Evo
još jedne od tih čudnih ljudi." Odmaknuo se od nje i približio mornaru.
Ona ga je pratila, malo posrćući zbog
ljuljanja autobusa. Rekla je: "Željela bih na trenutak razgovarati s
tobom." Billy je nastavio gledati okolo, praveći se da je ne čuje. Bila je
uporna: "Mogu li razgovarati s tobom na trenutak?"
Billy ju je ignorirao. Pomislio je:
"Ovo nije lijepo od mene, ali ne želim razgovarati s njom."
Ali žena ga nije htjela pustiti na
miru. "Ej, ti, službeniče u zaštićenom području, mogu li na trenutak
razgovarati s tobom?"
Billy se konačno okrenuo i drsko
odgovorio: "Što hoćeš?" Bilo mu je žao što je bio tako grub, ali zaista
nije želio razgovarati s astrologinjom. Sjetio se što mu je rekla gatara
Romkinja na karnevalu i ta ga je uspomena uznemirila.
Žena ga je pitala: "Jesi li ti
kršćanin?"
"Ne," odbrusio je. "A
što se to tebe tiče?"
Slegnula je ramenima. "O, samo
me zanimalo. Znaš li da si rođen pod znakom?"
Billy je jedva prešao preko toga.
"Gledaj gospođo, ne želim ništa znati o tome, razumiješ. Znam da sam grub,
ali ozbiljno... O tome ne želim ništa znati."
Ona se malo odmakla. "O, ne budi
tako grub."
"Dobro, nisam te htio
uvrijediti, ali ne znam ništa o religioznim stvarima i ne želim ništa
znati." Billy se okrenuo od nje i zagledao se iza mornara prema prednjem
dijelu autobusa.
"Pa, ne bi se trebao tako
ponašati. Ovo nema nikakve veze s religijom. Ja idem u Chicago vidjeti svog
sina, koji je baptistički propovjednik. Ja radim u Bijeloj kući. Jesi li znao
da položaj zvijezda utječe na događaje ovdje na zemlji?"
"Nemam pojma o tome," rekao
je Billy.
Rekla je: "Ispred tebe stoji
mornar. Pitaj ga kontrolira li mjesec plimu i oseku."
"Imam toliko mozga da to
znam," odbrusio je Billy.
Žena je nastavila: "Dakle,
postoje mnoga druga nebeska tijela koja djeluju na zemlju. Ako ti kažem kad si
točno rođen, hoćeš li mi vjerovati?"
Billy joj je nevoljko odgovorio:
"Kao prvo, to ne možeš."
Nasmijala se: "O, mogu. Ti si
rođen 6. travnja 1909. u pet sati ujutro."
Raspala se Billyjeva drska fasada i
prešla u iznenađenje. "To je točno. Ajde reci mornaru kad je rođen."
Rekla je: "Ne mogu. Vidiš, ti si
rođen pod znakom. Što ti propovjednici nisu nikad govorili o tome?"
"Ja nemam nikakve veze s
propovjednicima, nikakve."
Žena je na trenutak maknula pogled,
dok joj je um pratio tu misao. "Nije li neobično da to propovjednici ne
znaju?"
Billy je ponovio: "Ne družim se
s njima."
Ponovno je usredotočila svoj pogled
na njega. "Pogledaj, želim ti nešto reći. Ti si rođen pod znakom kao dar
čovječanstvu. Kad bi samo to prepoznao…"
Prekinuo ju je. "Možda ću biti
novi Daniel Boone. Volim loviti, a rođen sam u Kentuckyju."
"Ne, ne govorim o tome."
"Dobro, možda ću biti poslovan
čovjek. U školi sam naučio gramatiku."
Njoj to nije bilo smiješno. "Ne
govorim o tome. Ne znam što ćeš biti, ali po tvojoj auri mogu vidjeti da si
rođen kao dar. Sjećaš li se priče o tome kako je zvijezda dovela mudrace do
djeteta Isusa?"
"Ne znam ništa o religiji."
"Ali, čuo si za mudrace koji su
došli vidjeti dijete Isusa, zar ne?"
"Jesam."
"Pa, što su mudraci?"
"O, oni su bili samo mudri
ljudi, to je sve što ja znam."
Objasnila je: "Mudraci su bili
isto što i ja, bili su astrolozi, promatrači zvijezda. Znaš, prije nego Bog
nešto napravi na zemlji, On to uvijek najprije objavi na nebesima. On je to
napravio kad je rođen Isus – tri su se nebeska tijela poredala i formirala
konjukciju koja je privukla pozornost nekih astrologa koji su živjeli na
Istoku. Jedan je od njih bio iz Hamove linije, drugi iz Šemove i treći iz
Jafetove – tri Noina sina. Oni su predstavljali sve ljude na zemlji. Svaki od
ta tri čovjeka je zasebno putovao prema zapadu, ne znajući da dolaze i drugi,
dok se nisu sreli u Jeruzalemu. Tada su otišli u Betlehem i našli dijete Isusa.
Znali su da je Isus taj kojeg su oni tražili zbog boje njegove aure. Ti znaš
što je aura, zar ne? To je natprirodno svijetlo duše. Svatko ima auru, one su
drugačijih boja, a svaka boja nešto znači. Zlatna znači dar od Boga. Tako su se
ta tri mudraca poklonili Isusu i dali Mu darove. Otišli su točno kad su se ta
tri nebeska tijela razdvajala u tri zasebne orbite. U sjećanje na najveći dar
kojeg je Bog ikad dao čovječanstvu – Svog vlastitog Sina Isusa – svaki put kad
se ta tri nebeska tijela vrate u liniju, Bog čovjeku šalje manji dar. Ti si
rođen u takvoj konjukciji. Tebe okružuje zlatna aura. Po tome znam dan i sat
tvog rođenja i po tome znam da ti je sudbina na Zapadu."
Bill je iz pristojnosti pokušao
pozorno slušati, ali što je čuo do tad bilo je dosta. "Gospođo, znam samo
da sam lugar na području za sportski lov u Indiani, i radim najbolje što mogu.
Nisam religiozan i ne želim više čuti o tome!"
Billy se pomaknuo prema prednjem
dijelu autobusa, ostavljajući mornara između sebe i astrologinje, uspješno
završavajući razgovor.
Nema komentara:
Objavi komentar