Jednog jutra u crkvi, dr. Davis je
ispričao priču o tome kako je, kad je bio mlad, postojao jedan nevjernik koji
je išao amo tamo po državi, izlazio pred crkvu za crkvom i izazivao kršćansku
vjeru na težak ispit. Dr. Davis ga je čuo na velikom sastanku u Memphisu u
Tennesseeju. Taj je čovjek pročitao iz Marka 16. poglavlje kad je Isus rekao: "A
ovi će znaci pratiti one koji budu vjerovali: u moje ime izgonit će zle duhove;
govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno,
neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke i oni će ozdravljati."
Zatim je taj nevjernik izvadio bocu sumporne kiseline na podij i izazvao
slušateljstvo: "Bilo tko od vas ljudi ovdje koji bi trebali biti kršćani,
Isus je rekao da ako vjerujete, možete popiti nešto smrtonosno i neće vam
nauditi. Pa, ako je to nadahnuta Riječ Božja, onda popijte ovu sumpornu
kiselinu." Ponovio je svoj izazov nekoliko puta, kritizirajući kršćane
zbog nedostatka vjere i ismijavajući samu ideju Boga.
Mladi dr. Davis je rekao starom
metodističkom starješini koji je sjedio pokraj njega: "Ako taj nevjernik
još jednom izazove, otići ću tamo gore i popiti to."
Starješina ga je pokušao odgovoriti.
"Taj čovjek sam sebi kljuca po mozgu. Pusti ga na miru, sine. Biblija
kaže: 'Ne kušaj Gospodara, Boga svojega.'"
Ali Davis je bio odlučan. "Ne,
neću ga pustiti na miru. Ako umrem na licu mjesta, otići ću u nebo vjerujući
Božju Riječ!"
Nevjernik se smijao dok su se kršćani
vrpoljili po svojim stolicama. "A netko od vas tu tko vjerujete da je Bog
toliko stvaran? Isprobajte ovaj test sumpornom kiselinom."
Dr. Davis se popeo na podij, okrenuo
i rekao slušateljstvu od oko tri tisuće ljudi. "Ja imam dvadeset i pet
godina. Ja sam propovjednik Evanđelja. Ja znam da me moj Bog može osloboditi te
sumporne kiseline, ali bez obzira, ako On to ne učini, neću dopustiti da ovaj
nevjernik stoji ovdje i ovako izaziva Božju Riječ." Zgrabio je sumpornu
kiselinu i ispio bocu do kraja bez da je osjetio da mu je i malo loše. Tada je
propovijedao Evanđelje s takvim uvjerenjem da je tisuću i petsto ljudi ponovno
posvetilo svoje živote Isusu Kristu.
Dok je Billy slušao priču, mislio je
da je metodistički starješina bio više u pravu nego mladi dr. Davis. Zašto bi
netko trebao dokazivati Boga? Nije li Isus rekao o tim nevjernicima farizejima:
"Pustite ih. Ako slijepac slijepca vodi, zar neće obojica u jamu
pasti?" Ali iako se Billy nije slagao s onim što je dr. Davis učinio, ipak
se divio pastorovoj vjeri.
Budući da je bio pod utjecajem
čovjeka tako dubokog uvjerenja, to je inspiriralo Billyja da obrati veliku
pozornost na Riječ Božju. Prva pjesma koju je Billy naučio u crkvi išla je:
"Biti kao Isus, biti kao Isus, na zemlji želim biti kao On. Tijekom
cijelog životnog putovanja od zemlje k slavi, ja samo tražim biti kao On."
To je postala konstantna molitva u Billyjevom srcu – "Isuse, pomozi mi
biti kao Ti." Nakon što je pročitao Novi zavjet po drugi put, Billy je
shvatio da se treba krstiti. Pročitao je u Mateju 28. poglavlje gdje Isus kaže
Petru i drugim apostolima: "Učite sve narode, krsteći ih u ime Oca, i
Sina, i Duha Svetoga." Zatim je pročitao u Djelima 2. poglavlje
gdje je nakon nekoliko tjedana Petar zapovjedio ljudima: "Krstite se svaki od vas
u ime Isusa Krista." Billu se činilo da ako je itko znao što je
Isus mislio kad je iznio Svoje veliko poslanje, to je zasigurno bio Petar i
ostali apostoli. Tako je Billy zamolio dr. Davisa da ga krsti na isti način na
koji su apostoli krštavali u knjizi Djela. Iako je to bilo u suprotnosti s
naučavanjem Misionarske baptističke crkve, dr. Davis je pristao, i Billy je
kršten u Ime Gospoda Isusa Krista.
Prošli su mjeseci od njegove nesreće
u New Albany Gas Worksu. Billovo se zdravlje pogoršavalo umjesto da je išlo na
bolje. Sad mu se glava tresla čak i kad je nosio svoje debele naočale, bez njih
je bio skoro slijep. Velik dio vremena ga je bolio želudac, usprkos njegovoj
laganoj ishrani od limunade s ječmom i soka od suhih šljiva. A najalarmantnije
od svega, osjetio je da mu pomalo ponestaje snage i energije zbog njegove
neuravnotežene ishrane.
Ali sad je imao novi lijek – vjeru. Pročitao je gdje je Isus rekao: "Sve,
što god zamolite u molitvi, vjerujući, dobit ćete." [1] Zatim
je pročitao u Jakovu 5: "Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove
crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa
će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići…"
To je bilo njegovo rješenje. Odmah nakon što je ovo pročitao, Billy je odjurio
kući dr. Davisa, tražeći starješinu da ga pomaže uljem i pomoli se. Zatim je,
veseleći se i ispovijedajući svoje iscjeljenje, otišao kući.
Nema komentara:
Objavi komentar