WILLIAM BRANHAM je kao četrnaestogodišnjak proveo
ljeto 1923. godine pomažući svome ocu u vrtu i radu u polju. Charles je imao
dva konja – svoga starog za oranje i jednog mlađeg kojeg je posudio od
gospodina Wathena. Budući da je imao dva jednostruka Moldboard pluga, Charles
je uvijek istovremeno orao s oba pluga. U lipnju su Billy i njegov otac orali
između redova kukuruza kad su konji počeli nervozno rzati i toptati svojim
nogama. Billy se trudio zadržati svog konja između redova kako Moldboard plug
ne bi odlutao među kukuruzne stabljike. Povikao je: "Tata, što je s ovim
konjem?"
Charlesov se konj također ritao.
Charles je stao, prebrisao si čelo šarenom crveno-bijelom maramicom i promotrio
obzor. "Sine, dolazi oluja."
Billy je pomno razgledao vedro plavo
nebo. "Oluja? Ja ne vidim nikakvu oluju, tata."
"Sine, ne razumiješ. Bog je
konjima dao instinkt. Mogu nanjušiti oluju dok je jako daleko."
Nastavili su dalje orati, a nisu još
izorali ni dva reda kad su se nebom nadvili tamni oblaci. Imali su taman
vremena vratiti konje u staju prije nego je udarila nevera. Billy je rijetko
mislio o Bogu, jer se ta tema rijetko pojavljivala u kućnim razgovorima, ali
tog je dana mislio o Njemu i pitao se koje je još pronicljive instinkte Bog dao
životinjama. Razmišljajući o svim divnim stvarima koje je vidio među šumskim
stvorenjima, Billy je zaključio da je taj Bog zasigurno vrlo mudra osoba.
Jedne subote ujutro, Billy je pitao
može li taj dan otići u grad. Charles mu je dao kovanicu od deset centi što mu
je pomagao cijeli tjedan, govoreći: "Nemoj sve to potrošiti na jednom
mjestu, sine."
Stopirajući do Jeffersonvillea, Billy
je otišao kući svog rođaka, Jimmyja Poolea. Zatim su on, Jimmy, i Earnest
Fisher prošetali do grada potrošiti novac. Billy se cijelim put igrao s
kovanicom u džepu. Osjećao se jako bogatim. Prvo si je kupio kornet sladoleda
za peni. Zatim je otišao u trgovinu Schimpff's Candy Store i zagledao se u red
iznad reda staklenki s tvrdim bombonima. Billy je već i prije bio ovdje i znao je
što najviše voli. Platio je dva centa za dvadesetak dekagrama ljutih bombona.
Ostalo mu je pet centi, taman za dva filma u kinu Leo Theaters.
Nakon što je satima gledao vesterne,
Billy je maštao o životu na Zapadu i da postane junak velikih stočarskih farmi.
Vrhunac njegovih mladenačkih ambicija bilo je postati pravi kauboj, s debelim
kožnim kaubojskim hlačama i čizmama i 45-litrenim šeširom, i jednim tvrdoglavim
konjem kojeg ne bi mogao jahati nitko drugi osim njega. Često je slušao svog
oca koji je govorio kako je, kad je bio mlađi, krotio divlje konje i išao na
rodeo iz Kentuckyja u Teksas. Billy je mislio: "O, kad samo malo narastem,
otići ću na Zapad i biti pravi jahač."
Billy je vježbao na starom konju za
oranje. Kad bi on i njegov otac proveli dan na polju, Billy je uvijek dolazio
kući ranije napraviti neke uobičajene poslove. Odveo bi svog umornog konja iza
kolibe do žlijeba s vodom napravljenog od izdubljenog debla. Konj bi uronio
svoju njušku pod mulj, gutajući vodu, dok bi Billy skinuo opremu i odnio je u
staju. Nad žlijebom su zujale pčele. Skupila bi se mlađa Billyjeva braća.
Pokupili bi dlake iščešljane s konjske grive i repa i spleli ih u konjsku
"zmiju" i stavili je da pliva u žlijeb. Budući da bi konj, dok je
pio, uzburkao vodu, konjska bi "zmija" plivala poput vijuganja
rusoglavke.
Billy bi iz staje izvukao sedlo i
bacio ga na konja. Oko žlijeba s vodom rasle su biljke s čičkom. Billy bi
skupio šaku bodljikavih čičaka i ugurao ih ispod sedla prije nego bi ga čvrsto
pritegnuo. Braća su se poredala uz ogradu kako bi promatrala predstavu. Skačući
po leđima konja, Billy je udarao nogama o njegov trbuh, tjerajući ga da se
počne ritati. Jadni je konj, umoran od cjelodnevnog rada, samo zarzao i okrenuo
se, jedva dižući kopita od tla. Billy se u sedlu ljuljao naprijed-nazad,
praveći se da je njegov konj odrasli divlji konj. Vikao je: "Gledajte me!
Ja sam kauboj!" dok je udarao konja po stražnjici svojim slamnatim šeširom.
Braća su se smijala i pljeskala.
Nema komentara:
Objavi komentar