KRAJEM KOLOVOZA 1916. nakon što je parni kombajn požeo
žito, Ella je stavila novu slamu u sve madrace. Te noći, malo nakon što su
poslali dječake na spavanje u potkrovlje, Billy je vrisnuo kao iglom proboden.
Ella je požurila do ljestvi i pitala: "Billy, ma što ti se dogodilo?"
"Mama, nešto je sa mnom u
krevetu!"
"To je samo skakavac koji se
zametnuo u novoj slami. Smiri se i idi spavati."
"Mama, ne mogu ići spavati dok
ta životinja skače unutra."
Ella je uzela lampu i popela se u potkrovlje
da Billy može vidjeti kako otvoriti strunjaču i prekopati po svježoj slami i
naći zločestog skakavca. Provukao ga je kroz pukotinu između krova i zida i
pustio ga van.
Kasnije se Ella smijala na taj
događaj kad ga je prepričavala Charlesu. Ali mu nije mogla reći za svoju duboku
zabrinutost za Billyja. Dječak je u zadnje vrijeme bio razdražljiv i hrana mu
nije dobro padala. Nekoliko se puta u zadnjih nekoliko mjeseci žalio na dizanje
želuca i gotovo povraćao želučanu kiselinu. Je li nervozan što će brzo krenuti
u školu? Ili ga muči nešto drugo? Je li to povezano s očevim pićem?
U rujnu su Billy i Edward zajedno
krenuli u školu. Billy je imao sedam i pol godina. Iako je bio jedanaest
mjeseci stariji od svog brata Edwarda, visinom su mogli proći za blizance,
Edward je bio mrvicu niži.
Billy nije imao odjeću za školu.
Tijekom ljeta je bio bosonog i bez majice, noseći samo poderane hlače od radnog
odjela sa zakrpama. Obitelj si nije mogla priuštiti novu odjeću pa je Ella
improvizirala: uzela je kaput koji je Charles nosio na njihovom vjenčanju,
razrezala ga i sašila hlače. Charles je donio kući bijele čarape i rabljene
tenisice koje su mu jedva odgovarale i to je upotpunilo Billyjevu garderobu.
Kad ga je Ella obukla za njegovu novu
pustolovinu, rekla mu je: "Evo! Daj da te pogledamo." Odmakla se da
ga vidi. Zbog golih se rebara činio jako malen i mršav. Izgledao je zaostao
zbog čupave kose koja mu je visjela niz vrat, zakrpanih hlača i rabljenih
tenisica. Ella se nasmiješila i rekla: "Zar ne izgledaš kao 'vijugavi'
Kentuckyjan." Napravila je sve što je mogla s onim što je imala. Nažalost,
njezin će najstariji sin morati ići u školu bez majice.
Hladnog rujanskog jutra 1916. Billy i
Edward su se vukli cestom uz rijeku do Utica Pike škole koja je bila tipična
seoska školska zgrada s jednom prostorijom, smještena na brežuljku s pogledom
na rijeku Ohio. Mnogo godina mu je učiteljica bila gospođa Temple. Ona je
poučavala svih osam razreda s učenicima u dobi od šest do petnaest godina.
U školi je Billy naučio više od
čitanja, pisanja i računanja. Njegov se pogled na svijet odjednom proširio. Dok
je sjedio u razredu, imao je vremena uspoređivati se s drugom djecom. Razlike
su bile očite. Oni su bili seoska djeca kao i on, ali većina ih je imala lijepu
odjeću i cipele koje su im odgovarale. I svi su imali majice. Druga su djeca za
ručak jeli sendviče i imali za desert slatkiše ili kolač. Billy je jeo mahune,
a neke dane nije jeo ništa. Počeo je shvaćati da je njegova obitelj siromašna.
Na početku je Billy bio odbačen od
druge djece. Nazivali su ga "kukuruzarom" i zadirkivali jer je
govorio smiješnim planinskim naglaskom tipičnim za ljude iz planina Kentuckyja.
A smijali su mu se i zato što je izgledao poderano i prljavo.
Nekoliko tjedana nakon početka škole,
Billy i još neki dječaci su odlučili provesti popodne pecajući na
"ledenoj" bari iza Branhamove kolibe. Zvali su je "ledenom"
jer je gospodin Wathen svake zime iz nje lomio komade leda i stavljao ih u
piljevinu i zatim ih tijekom ljeta koristio za održavanje hladnoće hladnjaka u
mljekari. Billy je bio oduševljen što su ga dječaci uključili u svoje planove.
Ne samo da je volio pecati, već je želio biti "dio ekipe".
Nakon škole je Billy otrčao kući u
želji da iz potkrovlja uzme svoj ručno napravljeni štap za pecanje. Tenisice mu
baš i nisu odgovarale, te su mu napravile bolan žulj na palcu. Taj je dan u
školi bio zaokupljen žuljem. Svaki put kad je pomaknuo prst, žulj ga je toliko
bolio da se nije mogao usredotočiti na učenje. A sada je, u ovom uzbuđenju i
žurbi, vrlo lako zanemario bol. Uletio je u kolibu i taman stao nogom na
ljestve kad je osjetio da ga snažna ruka hvata za rame. Otac ga je okrenuo.
"Billy, imam važan posao za tebe
popodne. Želim da mi doneseš vodu za kotlove (za proizvodnju alkoholnog
pića)."
Ukočilo mu se srce, ruke i noge…
"Ali, tata, htio sam popodne ići pecati sa svojim prijateljima."
"Sutra možeš ići pecati. Večeras
planiram pretakati kukuruzni viski i kasnim. Moram imati dovoljno vode u šupi
za hlađenje cijevi. Ti si dovoljno star za rad i moraš mi pomoći. Kante su u
staji, pokraj crpke. Ajde se sad presvuci. Ja ću biti u šupi i pripremiti
kotlove."
Billy se polako popeo ljestvama,
okrećući glavu da mu otac ne vidi suze.
"I zapamti," dodao je
Charles, "ni riječ mami. Nikome o tome ne smiješ reći ni riječ."
"Da, tata."
Nema komentara:
Objavi komentar