Njegova prva vizija (1912. – 1916.) (1.dio)

Poglavlje 2

Njegova prva vizija

1912. – 1916.

CHARLES BRANHAM je u tom pismu poslao dovoljno novca da Ella može unajmiti kočiju za preseljenje. Osim svoja tri nestašna sina, imala je vrlo malo prtljage. New Albany se nalazi nešto više od 160 km sjeverno od Burkesvillea. Budući da je bila pred porod, Ella je strepila od putovanja. Ali trogodišnjem Billyju, koji nikad nije vidio ništa izvan planine na kojoj je bila njihova koliba, to se putovanje činilo uzbudljivom avanturom. Posebno je bio zadivljen ravnim niskim drvenim mostom preko rijeke Ohio između Louisvillea u Kentuckyju i New Albanyja u Indiani. Još 16 km sjeverno i stigli su svojoj novoj kući, u malom gradu Utica u Indiani.

27. svibnja 1912. Ella je rodila četvrtog sina i dala mu ime Melvin. To je ljeto Charles radio za lokalnog farmera. Bio je to ubitačan posao. Ponekad je morao ići iza konja i orati dvanaest sati na dan, znojeći se pod užarenim suncem. Nekoliko je puta došao kući toliko zgoren da mu se majica zalijepila za leđa, pa ju je Ella morala izrezati škarama. Kad je kukuruz niknuo, Charles je provodio dane s motikom uklanjajući korov između redova kukuruza. Na početku su mu ruke bile pune žuljeva i krvarile, a kasnije mu je koža otvrdnula. Sve je to trpio za sitnih sedamdeset i pet centi na dan.

Te jeseni se Charles vratio sječi drva što mu je bilo prihvatljivije nego raditi kao farmer. Odrastao je u šumi i u ranoj je dobi počeo sjeći drva. Iako je imao samo nešto manje od 70 kg, Charles je bio mišićav i toliko vješt drvosječa da je sam mogao utovariti trupac od 400 kg na kola. Ali kako se približavala zima, Charles je postajao nezadovoljan. Živjelo ih je šestero u drvenoj kućici s jednom prostorijom koja nije bila ni veća ni bolje sagrađena od kolibe koju je ostavio u Kentuckyju. Sječa drva ga je razdvajala od obitelji ponekad i tjednima. Ne želeći da mu se žena muči kao prošlu zimu, Charles je počeo tražiti bolje rješenje.

Došlo je proljeće 1913. prije nego je Charles našao nešto trajno. Dobio je posao u Jeffersonvilleu u Indiani. Radio je za gosp. Wathena – multimilijunaša koji je bio vlasnik Wathen Destilleriesa i suvlasnik profesionalnog bejzbol tima – Louisville Colonela. Unajmio je Charlesa za osobnog vozača jer je dobro znao s konjima. Posao nije bio dobro plaćen, ali je imao dodatne pogodnosti – naročito, besplatno mjesto za život na posjedu gosp. Wathena koje je sadržavalo drvenu kolibu s dvije prostorije, staru staju, veliko dvorište i mali vrt koji je Charles mogao koristiti za vlastite potrebe. Gosp. Wathen je također imao i obližnju mljekaru, a Charles je mogao svako večer donijeti kući kanticu mlijeka – što nije malo za oca četvorice dječaka u razvoju.

Jeffersonville je bio grad 6,5 km sjeveroistočno od New Albanyja na cesti uz rijeku koja je često zvana Utica Pike. Gospodin Wathen je živio 11 km izvan grada na velikom imanju. Koliba u koju se Charles upravo uselio bila je na brežuljku s pogledom na rijeku Ohio. Izvana je bila obložena pločama koje je nagrizao zub vremena, a iznutra su pukotine između drva bile zatvorene blatom. Koliba je imala zemljani pod, dvije prostorije, prostor za spavanje u potkrovlju među potpornjima krova iznad jedne od prostorija. Ljestve do prostora za spavanje bile su napravljene od dva mlada stabla. Premjestili su prepiljeni panj sa sredine jedne prostorije i na panj stavili tanke kamene ploče. Na njima je stajala peć na drva napravljena od prazne bačve za ulje. Za kuhanje je Ella koristila "kuku". Čak su imali i petrolejsku lampu za svijetlo. Uzimajući sve u obzir, bilo je puno bolje nego ona brvnara s jednom prostorijom u koju su se sklonili u Utici.

Na brežuljku ispred kolibe nalazilo se stablo jabuke koje je raširilo svoje grane iznad malog potoka. Hladna potočna voda služila je kao hladnjak tijekom velikog dijela ljeta i sprječavala brzo kvarenje mlijeka, surutke i putra. (Charles nije smio tu držati vrhnje, imao je previše malih Branhama koji bi to pohlepno pojeli.) Potok je opskrbljivao kuću vodom negdje do sredine kolovoza kada bi presušio. Tada su morali crpsti vodu iz bunara koji se nalazio kraj staje i nositi je uz brežuljak do kuće.

Billy je volio potok i njegovo ključanje. Na čavlu zbijenom u deblo jabukovog stabla visjela je kantica za piće, ali ju je Billy rijetko koristio. Volio je leći na trbuh na bujnu travu i staviti usne u vodu i tako se napiti. Zatim bi napunio vrč i odnio ga svom ocu u polje.

Charles je uvijek dolazio kući na večeru jako gladan. Budući da nisu imali vodu u kući, oprao bi se iza kolibe gdje se uz jabukovo stablo nalazila klupa. Klupa je bila samo stajska daska s jedne strane prikucana za deblo, a s druge je imala još jednu dasku kao nogu i ispod dijagonalnu dasku kako bi klupa bila stabilna. Sva bi četiri dječaka stala u red iza tate da se okupaju. Kada bi Charles zasukao rukave svoje ručno izrađene košulje da se nasapuna, napeli bi mu se mišići. Billy je ponosno gledao svog tatu, misleći: "To je moj tata. On je jak. Živjet će sto godina. Kad budem star i dalje ću gledati svog tatu s velikim mišićima." Charles je bio visok samo 170 cm. Billy je naslijedio očevu tamnu, kovrčavu kosu i lijepu irsku facu, ali ne i njegovu snažnu građu, nego je bio mršav i žilav na majku.

Billy je bio sljedeći na redu za kupanje. Dobro je pazio da mu domaći lužnati sapun ne uđe u oči. Jednom je naučio lekciju. Obrisao se ručnikom kojeg je njegova majka napravila od prazne vreće za kukuruzno brašno. Ručnik je bio grub i neugodan, stoga se Billy lagano prebrisao. Iznad klupe za kupanje, na stablu, stajao je komad razbijenog ogledala kojeg je držalo pet savijenih čavala. Billy se popeo na klupu da se može vidjeti i počešljati limenim češljem i popraviti svoje razuzdane kovrče.

Charles je stol i klupe napravio od stajskih dasaka. Klupe su sličile crkvenim klupama. Billy je na večeri uvijek sjedio uz svog oca. Uobičajena je hrana bila juha od mahuna, kao i kukuruzni kruh, kuhani luk i surutka. Ella bi ispekla kukuruzni kruh u peći, stavila ga na tanjur i poslala tanjur oko stola tako da si svatko može odlomiti komad kruha. Billy je uvijek uzimao okrajak jer je okrajak imao puno kore, a on je volio utočiti koru kukuruznog kruha u juhu.