Ponovno pojavljivanje tajanstvene zvijezde (2.dio)

U lipnju 1933. godine, Billy je iznajmio veliki cirkusni šator smješten na praznoj parceli u Jeffersonvilleu i planirao je tamo održati dva tjedna probuđenja. Nedjelju prije nego su počeli njegovi skupovi, dok se pripremao za službu u Masonic Hallu, pao je u trans kakav dotad nije doživio. Vidio je čitav svijet kako se pred njim proteže poput stolnjaka i činilo se kao da je on na neki način povezan s tijekom vremena. Vidio je vojnike maslinaste boje kože kako složno marširaju, a na puškama na ručno punjenje sjajile su im se bajunete. Zatim je vidio kako ti vojnici napadaju skupinu tamnoputih ljudi koji su se branili kopljima, vilama i kosama.

Oglasio se glas od iza s desne Billove strane, izvan njegovog vidokruga. To je bio isti onaj glas koji mu je govorio iz topole kad je imao sedam godina – dubok, rezonantni glas: "Benito Mussolini će izvršiti invaziju na Etiopiju i zauzeti ju. Siromašnija će zemlja pasti pod njegove noge. Italija će onda pokušati izvršiti invaziju na druge zemlje, ali neće uspjeti i sam Mussolini će doći do sramotnog kraja."

Scena se promijenila. Bill je vidio vojsku ljudi u smeđo-zelenim uniformama koja se bori protiv vojnika obučenih u sivo. Mogao je vidjeti vojne tenkove, eksplozije i veliku mrežu betonskih bunkera, topova, strojnica i bodljikave žice. Glas iza njega je objasnio: "Iz Njemačke, mladi Austrijanac, Adolf Hitler, odvući će svijet u rat. I Amerika će također otići u rat, i u procesu će Franklin Roosevelt biti po četvrti put izabran kao predsjednik. Njemačka će se utvrditi iza dugačkog betonskog zida, a Amerika će platiti ogromnu cijenu u životima da bi se probila kroz ovaj zid. Ali Njemačka će biti poražena i Hitler će doći do tajanstvenog kraja."

Scena se ponovno promijenila. Bill je vidio kako se Europa pred njim rasprostire kao karta i kako se mijenjaju nacionalne granice i ponovno formiraju u nove političke blokove. Glas je rekao: "Tri se političke ideologije bore za vlast u svijetu: fašizam, nacizam i komunizam. Prve dvije će propasti, a komunizam će procvasti. Promatraj Rusiju, kralja Sjevera."

Scena se promijenila po četvrti put. Izblijedio je rat u Europi i iščeznuo u prošlosti. Umjesto njega, Bill je svjedočio nevjerojatnom razvoju tehnologije koji preplavljuje cijeli svijet. Među ostalim divotama, vidio je automobile s aerodinamičnim oblinama poput jaja kako putuju po dotjeranom sustavu cesta. Čak je vidio i automobil bez vozača. Ljudi u njemu su bili okrenuti od vjetrobranskog stakla i umjesto toga su se usredotočili na zabavnu igru dok je automobil sam sebe elektronički upravljao po cesti. Glas nije komentirao i scena se promijenila po peti put.

Sada je Bill vidio žene s dugim kosama i dugim haljinama kako marširaju s transparentima tražeći pravo glasa. Kad im je to pravo dano, vidio je kako za predsjednika Sjedinjenih Država izabiru mladog čovjeka. Zatim je Bill gledao kako žene šišaju kosu. Neke od žena su obukle hlače, dok su druge skratile svoje suknje i napravile si oskudne bluze dok im odjeća nije bila veličine i oblika smokvinog lišća.

Vizija se izmijenila po šesti put. Bill je gledao kako se u Sjedinjenim Državama diže predivna žena, elegantno obučena. Ali unatoč njenim ljubaznim crtama lica, činilo se da u njoj postoji okrutnost koja narušava opis. Bila joj je dana velika moć i ona je dominirala zemljom svojim autoritetom.

Glas s Billove desne strane je požurivao: "Pogledaj još jednom." Bill se malko okrenuo pogledati sedmi i posljednji prizor – pred njim su se prostirale Sjedinjene Države u kaotičnim ruševinama. Karteri su izdubili tlo, a stupovi dima iz ruševina su zamračili zrak. Koliko je Bill mogao vidjeti, na zemlji nije bilo ljudskih bića. Zatim je vizija završila.

Bill je dugo vremena sjedio ukočen i zaprepašten. Kad su ga prsti opet počeli slušati, uzeo je kemijsku olovku i počeo zapisivati sedam vizija razmišljajući o njihovom značenju.

Ponovno pojavljivanje tajanstvene zvijezde (1.dio)

WILLIAM BRANHAM je propovijedao tri mjeseca u Misionarskoj baptističkoj crkvi kad su se on i dr. Davis porječkali. Davis je želio da Bill postavi nekoliko žena za propovjednike u lokalnoj zajednici. Bill je to izričito odbio.

"Što ti je?" uzrujano je rekao dr. Davis, ljutit zbog njegove drske neposlušnosti. "Ti si starješina ove zajednice," podsjetio ga je pastor, "tvoja je dužnost izvršavati statut ove crkve."

"Dr. Davis, s dužnim poštovanjem prema baptističkoj vjeri i svemu onome za što sam postavljen, nisam znao da je doktrina ove crkve postavljanje žena za propovjednike."

"Međutim, to jest doktrina ove crkve."

Billy ga je pitao: "Gospodine, mogu li se ispričati samo večeras?"

"Ne. Tvoja je dužnost biti tamo."

S jedne je strane Bill smatrao da je dr. Davis u pravu: kao starješina trebao bi podržavati sve što lokalna crkva radi. Billy se osjećao ružno što je primoran napraviti nešto u suprotnosti sa svojim uvjerenjima.

"Hoćete li mi onda makar odgovoriti na neka pitanja?"

"To hoću."

"Možete li mi objasniti zašto je Pavao u 1. poslanici Korinćanima u 14. poglavlju rekao: "Žene neka u crkvama šute, jer im nije dopušteno govoriti?"

"Naravno." Doktorovo je ponašanje bilo puno samopouzdanja. "U to su vrijeme sve žene sjedile iza u kutovima, tračale i došaptavale se, pa je Pavao rekao: 'Nemojte im to dopustiti.' Razumiješ li?"

Billyju se to objašnjenje nije slagalo s drugim dijelom Pisma kojeg je pročitao. "Onda mi objasnite 1. poslanicu Timoteju, 2. poglavlje," Billy je listao stranice Biblije dok nije našao citat gdje je Pavao rekao: "Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti! Uistinu, najprije je bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, već je žena, pošto je zavedena, upala u grijeh. Ali će se ona spasiti vršenjem majčinskih dužnosti ako ustraje sa čednošću u vjeri, ljubavi i posvećenju" Dr. Davis, ne kažem da ona želi učiniti nešto loše, ali ona je zapravo u tome zavedena. Stoga, Bog ne želi da ona bude propovjednik."

Dr. Davis se namrštio: "Je li to tvoj osobni stav?"

"To je stav Pisma, koliko ja vidim."

"Mladiću, zbog toga ti baptistička crkva može oduzeti dozvolu."

Billy je izvadio novčanik iz svog stražnjeg džepa. "Skratit ću im muku i odmah je vratiti. Najbolje da se je sam riješim jer vidim da će mi biti teret."

"Ne, ne, brate Billy, nemojmo prenagliti u tome."

Rasprava je završila na tom slabom znaku pomirenja. Kako ni jedan nije htio povući svoj stav, obojica su se složili da bi Billy trebao krenuti vlastitim putem i započeti svoju vlastitu službu Gospodu. Njihovu je odluku zacementirao čvrst stisak ruke i rastali su se kao prijatelji.

Pun snova i entuzijazma, Billy je iznajmio staru dvoranu Masonic Hall u Jeffersonvilleu i počeo održavati nedjeljne službe. Prve je nedjelje došla samo nekolicina ljudi čuti ga kako propovijeda, ali od tada se njegova zajednica povećavala za dušu ili dvije tjedno. Billy je neprekidno širio svoju vjeru svjedočeći novim ljudima koje je sreo na poslu, kao i onima koje je znao čitav život. Na nedjeljnoj je službi uvijek bilo novih posjetitelja jer je pozivao mnoge da dođu. Od tih posjetitelja, nekolicina bi prihvatila Krista kao svog Spasitelja i redovito dolazila na službe. Malo pomalo, njegova je zajednica postajala sve veća.

Svaki mu je novi obraćenik uzimao još malo više vremena, ali Billyju to nije smetalo. Nakon toliko godina odbačenosti, napokon je našao ljubav i prihvaćenost – kako Isusa Krista tako i male skupine ljudi koja ga je smatrala svojim pastorom. Napokon je pronašao svoje mjesto, svoju životnu svrhu i namjeravao se u potpunosti posvetiti Kristu.

Lebdenje u zraku (5.dio)

WILLIAM BRANHAM je ozbiljno shvaćao svoju službu. Ostao je vjeran svojoj zakletvi i propovijedao je Evanđelje u svakoj prilici, iznoseći svoju vjeru u ljubav i dobrotu Isusa starim prijateljima, poznanicima i strancima. Jedna od prvih osoba koju je priveo Gospodu bio je gospodin Short, zamjenik šerifa koji je otrovao Billovog lovačkog psa Fritza. Slijedili su mnogi. Bill je konstantno svjedočio o Isusu. Nije se bojao govoriti ni na neobičnim mjestima kao što su autobusne postaje, garaže mehaničara, ulična raskrižja i gradski parkovi – gdje god bi mogao naći skupinu ljudi koji bi zastali dovoljno dugo i poslušali. Kao posljedica toga, njegova je vjera neprekidno kušana.

Jedne je nedjelje Bill propovijedao u parku maloj skupini ljudi kad je prolazio čovjek koji je živio blizu parka s vrećicom namirnica u rukama. Bill ga je poznavao. Nekad se taj čovjek školovao za rimokatoličkog svećenika, ali se razočarao općenito u religiju i sad je bio nevjernik. Zaustavio se poslušati na nekoliko trenutaka, žvačući u ustima veliki komad duhana. Konačno je rekao: "Propovjedniče, neprestano govoriš o Bibliji kao da je ona nešto dobro. Biblija je najpokvarenija knjiga ikad napisana. Toliko je zavodljiva da se ne bi trebala nalaziti u literaturi za javnost."

Bill je rekao: "Pa, ovo je slobodna zemlja. Imaš pravo na vlastito mišljenje."

Bivši je svećenik pljunuo smeđu duhansku pljuvačku i za malo promašio Billove noge. "Propovjedniče, vjeruješ li zaista da postoji Bog?"

"Da, gospodine. Vjerujem."

"Vjeruješ li da je taj Isus bio ljudski Bog?"

"Da, gospodine. Vjerujem da je Isus Krist bio čovjek i da je isto tako bio i Bog."

"Vjeruješ li da je u tom ljudskom tijelu uskršavao mrtve?"

"Da, vjerujem."

Čovjek je uzeo komad duhana i stavio ga u usta. "Kad bih ti mogao dokazati da ne može postojati ljudski Bog, bi li to prihvatio?"

"Da, gospodine. Bih."

Čovjek se podmuklo podsmjehnuo. "U redu, propovjedniče, reci mi – koliko osjetila ima ljudsko tijelo?"

"Ma daj, znaš koliko ih ima."

"Da, ali želim da ih ti nabrojiš."

Billy je krenuo: "Vid, okus, njuh, opip i sluh."

"U redu, ako je Isus bio ljudski Bog, kao što tvrdiš da je bio, tada ga mora osjetiti jedan od ovih pet osjeta. Nije li tako?"

Ljudi oko njih su napeto slušali. Bill je oprezno odgovorio: "To se čini logičnim. Zašto?"

"Jesi li ikad vidio Boga?"

"Pa, da. Jedne noći, nedavno, ja…"

"Onda daj da Ga ja vidim," prekinuo ga je taj čovjek. "Ja ne govorim o vjeri. Moj vid je jednak tvome."

Bill je rekao: "Ja sam Ga vidio u viziji."

"Onda daj da ja vidim viziju."

"To ne mogu ja. Samo Bog može pokazati…"

"Istina je da Ga nikad nisi upoznao preko bilo kojeg od svojih pet osjeta."

"Ja Ga osjećam."

"Pa, ako Ga ti osjećaš, daj da Ga i ja osjetim. Moj je osjećaj jednako dobar kao i tvoj. Dovedi Isusa ovdje da Ga osjetim, tada ću vjerovati u Njega."

Bill je uzrujano rekao: "Ja Ga osjećam u svom srcu."

Čovjek je argumentirao: "Onda daj da Ga ja osjetim u mom srcu."

"Kad bi vjerovao..."

"E sad, ne tvoja psihologija. Želim znati istinu." Čovjek je još jednom pljunuo duhansku pljuvačku na Billove noge."

Bill je rekao: "Molim vas, gospodine, nemojte pljuvati na moje noge."

Bivši je svećenik likovao: "Pa, propovjedniče, sad si sav spetljan, zar ne? Nikad Ga nisi vidio, opipao, okusio, pomirisao ili čuo. Stoga, ako Ga pet čula ne osjete, onda Bog ne postoji i ti bi trebao prestati obmanjivati ove ljude svojim glupostima."

Čovjek je imao čvrst argument. Billy se u svom srcu molio za mudrost: "Gospodine, mislim da imate dobre argumente."

Čovjek se cerio. "Počinješ dolaziti k sebi, zar ne?"

"Možda," rekao je Billy, "vi ste zaista pametan čovjek. Imate dobar um."

Ponovno je pljunuo i zadovoljno rekao: "Sigurno da imam dobar um. Moja majka nije odgojila budalu."

"Samo malo. Jeste li rekli da imate um?"

"Pa, naravno da imam um. Nemaju li svi?"

"Je li to ljudski um?" pitao je Billy.

Čovjek se činio zbunjenim. "Što je tebi, sinko? Mora da je tvoj pomućen. Naravno da je ljudski um."

Billy je rekao: "Onda, ako je ljudski um, mora ga osjetiti jedno od ljudskih čula. Nije li tako?"

"Pa, pretpostavljam…"

"Jesi li ikad vidio svoj um?"

Sada je na redu bila uzrujanost nevjernika. "Pa, uh, liječnici bi mogli…"

"Ne, mozak," prekinuo ga je Billy, "um. Postoji razlika između mozga i uma. Mozak je dio koji možeš vidjeti ako pogledaš ispod lubanje. Um su misli koje mozak razmišlja. A ti nikad nisi vidio svoj um, zar ne?"

"Ne, pretpostavljam da nisam."

"Jesi li ikad pomirisao svoj um? Opipao ga? Okusio ga? Čuo ga? Ne, nisi nikad, zar ne? Tako da prema tvom shvaćanju ti nemaš um."

"Znam da imam um," ljutito je rekao čovjek.

"A i ja znam da imam Boga," rekao je Bill, zadovoljan da je jasno dokazao svoj stav. Tada je smislio mudar kraj. U skupini promatrača stajao je mladi momak koji je imao ružu zakvačenu na znački. Bill je posudio iglicu i rekao: "Razumiješ li sada što sam htio reći?" i bocnuo bivšeg svećenika u ruku.

"Hej!"

"Jesi li osjetio to?" pitao je Billy.

"Naravno," povikao je i mršteći se protrljao svoju ruku.

Billy se nasmijao. "Čudno, ja nisam ništa osjetio."

Nasmijali su se i ljudi oko njega.

"Daj da ja tebe ubodem iglom, pa ćeš i ti osjetiti."

Sada je Billy navukao svog suparnika baš tamo gdje je htio. "To je moj argument. Ako prihvatiš istog Krista kojeg sam ja osjetio, onda ćeš Ga i ti osjetiti na isti način na koji Ga ja osjećam."

Nevjernik je otišao ljut i nerazuvjeren. Billy se nije iznenadio. Iako je bio kršćanin samo nekoliko mjeseci, svjedočio je dovoljnom broju ljudi da shvati kako ne može dobrim argumentom promijeniti čovjekov stav. Vjera je otkrivenje koje dolazi od Boga.

Lebdenje u zraku 4. dio

Vizijom su dolazile i druge poruke iako nisu uvijek bile jasno definirane. U jednoj se Bill našao kako skakuće po cesti u sumraku. Osjećao se bezbrižno i sretno – onako kako se osjećao onog dana kad je predao svoje srce Bogu. U toj je viziji poskakivao i boksao u prazno izražavajući svoju sreću. Odjednom je prema njemu potrčala velika mračna sjena, poput psa koji ga je htio ugristi. Preplašen, Bill ju je udario nogom i povikao: "Miči se, pseto!"

Sjena se podigla. Na Billovo iznenađenje, vidio je da to uopće nije pas, već visoki čovjek obučen u crno. Čovjek je rekao ljutim glasom: "Nazvao si me psom."

"Ispričavam se gospodine," rekao je Bill, "mislio sam da ste pas jer ste hodali na sve četiri."

Čovjek je rekao, i dalje ljutim glasom: "Želiš reći da sam pas? Zbog toga ću te ubiti." Iz svog je pojasa izvukao dugačku sablju i prilazio Billu sporim, odlučnim korakom, a oči su mu bile pune mržnje.

"Molim vas, gospodine," molio je Bill dok je uzmicao, "molim vas, shvatite me. Nisam znao da ste čovjek. Zaista sam mislio da ste pas."

Izbezumljeni čovjek se nije zaustavljao, svakim je korakom sve više sličio demonu. "Ti ćeš mene nazvati psom… Ubit ću te."

Odjednom se iza Billyja pojavio ponor. Našao se u zamci. "Gospodine, ne bojim se umrijeti jer imam Isusa u srcu. Samo želim da znate da sam vas pogreškom nazvao psom."

Mračna je figura samo bezumno zarežala: "Ubit ću te." Podigao je visoko zakrivljenu sablju i namjestio se za udarac.

Billy je povikao. U tom je trenutku čuo buku odozgo i pogledao prema gore. S neba je u naletu sišao čovjek obučen u bijelo. Odlučno je stao pokraj Billa, okrenuo se prema napadaču i oštro ga pogledao. Neprijatelj se povukao – njegova je sablja, koja je još uvijek bila visoko u zraku, zadrhtala i ispala mu iz ruku. Mračan se lik okrenuo i pobjegao što je brže mogao.

Čovjek u bijelom se okrenuo prema Billu i nasmiješio – ili je barem Bill pretpostavio da je to bio osmijeh. Bill je, kao i prije, pokušao malo bolje vidjeti lice anđela, ali izgled anđela nije bio jasan niti prepoznatljiv. Zategnuo je svoj bijeli ogrtač oko sebe i vratio se u nebesa. Zatim je vizija završila.

Što je to moglo značiti? Bill nije bio siguran, ali dok se ne pojavi nešto konkretnije, pretpostavio je da to znači da će Bog poslati anđela da ga zaštiti od svake zamke koju đavao stavi pred njega.