14. SVIBNJA 1914. Billy je dobio novog brata, Edgara
Leea Branhama. U sljedećih nekoliko godina Billyjev je život ušao u ugodnu
rutinu. Svaku nedjelju popodne njegov bi otac posudio mazgu i natkrivenu kočiju
od gosp. Wathena, ukrcao svoju obitelj i odvezao ih 11 km u grad da kupi
namirnice. Četiri najmlađa Branhama skakali su iza po svežnjevima slame, a
Billy je sjedio naprijed na klupi s ocem i majkom. Billy je uvijek bio uzbuđen
oko odlaska u trgovinu jer je znao točno što će se dogoditi. Charles, koji je
zarađivao tri i pol dolara tjedno, često je tri dolara od toga potrošio u
trgovini mješovite robe. Ponekad bi se istrošio kupujući vrećicu smeđeg šećera
ili posudu slanog keksa, ali najčešće bi kupio osnovne namirnice kao što su
mahune, krumpir i kukuruzno brašno – stvari koje su dugo trajale. Nakon što bi
Charles platio račun, prodavač, gospodin Grover, bi mu dao vrećicu slatkiša
(pepermintnih štapića) za njegove dječake.
U kočiji je pet pari očiju pažljivo
gledalo kako tata pravedno dijeli četiri štapića na svojih petero dječaka.
Četiri su dječaka odmah posisali svoje pepermintne štapiće do kraja. Ali Billy
je bio mudar. On je svoj posisao samo malo, a zatim zamotao svoj slatkiš u
komad smeđeg papira kojeg je poderao od vrećice za namirnice i spremio ga u
džep. Kasnije je od toga imao koristi.
Subotom navečer bi napunili cedrenu
kadu vrućom vodom i jednom se tjedno okupali, jedno za drugim, bez mijenjanja
vode. Ella je dobro natrljala Billyja sapunom, govoreći: "Hoću da se
sjajiš kao oguljeni luk." Zatim ga je prebrisala grubim ručnikom skoro mu
guleći kožu. Znala je da Billy nema uravnoteženu ishranu, pa ga je svaki tjedan
nakon kupanja natjerala progutati žlicu ricinusovog ulja, za koje je vjerovala
da će mu pomoći u sprječavanju prehlade. Billy je gledao tu veliku žlicu punu
masnog ricinusovog ulja i molio: "O, mama, molim te, nemoj me na to
tjerati. To me čini bolesnim. Ne mogu ga podnijeti."
Odgovorila bi mu: "Ako te ne
učini bolesnim, neće ti pomoći."
Billy bi začepio nos i uzeo žlicu u
usta, pokušao progutati, skoro povratio, protresao se i konačno uspio
progutati.
Nedjeljom je Ella kuhala "gulaš
od svega" – repe, mrkve, kupusa, krumpira, mahuna i komada govedine. Sve
bi to zajedno skuhala u jednoj posudi. Od onoga što bi preostalo hranili bi se
dva ili tri dana.
Ponedjeljkom je Ella prala rublje
vani ispred kolibe u velikom željeznom kotlu grijanom na otvorenoj vatri. Billy
je, kao najstariji, morao sjeći trstiku za vatru. Također je bio zadužen za
punjenje kotla vodom – težak posao za dječaka njegovih godina i visine.
"William," pozvala bi.
"Da, mama."
"Odi na potok i donesi kantu
vode."
Billy je mislio na to koliko je teška
ta cedrena kanta, čak i kad je bila polu puna. Radi toga je u džepu čuvao dio pepermintnog
slatkiša zamotanog u papir. Tada bi našao svog brata Edwarda i rekao mu:
"Humpy," Billy je često svog brata zvao Humpy, "evo što ćeš
napraviti. Pustit ću ti da ližeš ovaj slatkiš dok nabrojim do deset ako odeš i
umjesto mene doneseš tu kantu vode." Edward bi vrlo rado otišao po vodu, a
Billy ga je nagradio da si uzme pepermintni štapić. Billy bi počeo brojati:
"Jedan, dva, tri…"
Edward je prigovarao, ližući što je
brže mogao: "Ne tako brzo. Brojiš prebrzo. Počni iznova."
Billy bi počeo iznova i Edward bi
dobio nekoliko dodatnih lizova. Tada bi Billy zamotao pepermintni štapić i
vratio ga u džep. Ponedjeljkom je bilo još poslova, ali dok god je bilo
njegovog slatkiša, Billy se izvlačio.
Na dan kad je prala rublje, Ella je
koristila ravan orahov štap za miješanje robe u vrelom kotlu i njime vadila
rublje kad je bilo gotovo. Taj je štap visio na samom ulazu u kolibu i služio
je za više stvari. Ella je njime ravnala grude u slamnatom madracu i ravnala
jorgane na krevetu. Charles ga je koristio i kao šibu. Ponekad bi, ako bi neki
od dječaka bio zločest i očekivao batine, orahov štap tajanstveno nestao.
Charles bi se uvijek snašao i bez njega koristeći remen napravljen od jednog
starog pojasa ili koristeći štap za guranje baruta u pušku. Svi su se Branhami
"obrazovali" vani u maloj kućici za drva trčeći oko svog tate što su
brže mogli dok ih je on šibao po crvenoj stražnjici. Charles je to nazivao:
"Šibanjem đavla iz njih."
Jednom je Edward pripremio neposlušan
plan. "Billy," rekao je, "mama i tata kopaju u vrtu. Odi i uzmi
malo šećera, ja ću uzeti kekse i naći ćemo se u staji." To se Billyju
činilo fer. Ella je smeđi šećer držala u kutiji u kolibi. Često ga je miješala
s vodom kad bi im za doručak pravila šećerni sirup za palačinke. Billy se
ušuljao u kolibu, uzeo šaku šećera i krenuo prema staji.
Vrt se nalazio niz brežuljak na pola
puta između kuće i staje. Charles se uspravio od kopanja, brišući čelo crveno –
bijelom maramicom. Primijetio je svog najstarijeg sina kako hoda s ukočenom
rukom kao da nešto skriva. Rekao je: "Gdje ideš, William?"
"Idem dolje do staje."
"Što imaš u ruci?"
Billy je pomislio: "O! O !"
Pokušao se izvući. "Kojoj ruci?"
Charles je rekao: "Dođi
ovdje."
Nakon toga Billy dugo vremena više
nije želio šećer.
Nema komentara:
Objavi komentar