Bijeg u pustinju (1927. – 1929.) 1. dio

KAD JE WILLIAM BRANHAM stigao u Phoenix u Arizoni, gospodin Francisco mu je platio tri dolara jer mu je pomogao voziti. To je bio sav novac koji je Billy imao, ali nije bio zabrinut. Bio je siguran da će se pojaviti neka prilika. Bio je prosinac 1927. godine. Imao je osamnaest godina i pucao od entuzijazma zbog nove prilike u životu.

Nakon što je poslao pismo majci s objašnjenjem, Billy je krenuo istražiti grad. Ubrzo je naišao na neslužbeni rodeo. To ga je navelo na pomisao: "Ja sam stvarno dobar jahač. Budući da sam bez novca, zašto ne lagano zaraditi nešto novca na ovom rodeu? Ali moram si kupiti kožne kaubojske hlače prije nego odem tamo pred te kauboje."

Išao je ulicom do najbliže trgovine odjećom i probao jedne kožne kaubojske hlače. Bile su izvrsne – na pojasu su imale ugraviranu riječ ARIZONA i na svakoj nogavici juneću glavu s mjedenim dugmadima za oči. Billy se pogledao u ogledalo i pomislio: "Izgledam kao Bantam pijetao – samo perje i paperje."

Prodavač je rekao: "One su dvadeset i pet dolara, gospodine."

Billy je bio sretan jer je imao izgovor da ih ostavi. "Bojim se da imam samo tri dolara."

Prodavač je predložio: "Bolje da se zadovoljite s Levi trapericama."

Billy je kupio levisice i kaubojski šešir, a zatim se vratio na rodeo. Na ogradi su sjedili krivonogi, izobličeni kauboji koji su izgledali kao da su prošli kroz nekoliko potjera stoke i ratova među stočarima. Billy je pomislio: "E, to je mjesto za mene." Popeo se na ogradu pokraj sebe. Svi su oko njega nešto uživljeno mrmljali. Billy je stigao taman kad se čuveni jahač penjao na zloglasnog divljeg konja. Konj je bio zatvoren u obližnjoj konjušnici. Billy je gledao dugonogog jahača kako se penje u sedlo i pomislio: "Ako on ne bude mogao jahati tog konja, ja ću."

Čim su se vrata otvorila, konj je zarzao i iskočio iz sedla sa sve četiri noge u zraku. Kad je dodirnuo zemlju, ponovno je skočio, izvijajući svoje tijelo i ritajući se istovremeno svim svojim potkovanim nogama. Jahač je skliznuo iz sedla poput slamnatog strašila, pao uz tupi zvuk udarca i ostao nepomično ležati usred konjušnice, a krv mu je tekla iz nosa. Dok je čovjek zadužen za skupljanje stoke uhvatio divljeg konja i vratio ga u staju, već su odnijeli kauboja u nesvijesti u ambulantno vozilo i odvezli ga.

Čovjek je polako dojahao do ograde gdje je Billy sjedio sa svim tim kaubojima obučenim u kožu. Rekao je: "Dat ću pedeset dolara svakom čovjeku koji može na tom konju ostati trideset sekundi." Čovjek je stajao i gledao kauboje u oči i ponovio svoju ponudu. Nitko je nije prihvatio. Tada je čovjek stao pred Billyja i pitao ga: "Jesi li ti jahač?"

"Ne, gospodine," strašljivo je odgovorio Billy.