ODRASTANJE uz ilegalnu proizvodnju alkoholnog
pića iskrivilo je sliku Williama Branhama o suprotnom spolu. Mnogo je puta
vidio udane žene kako se šuljaju u šupu, nakon što se smrklo, kako bi
pijančevale cijelu noć s muškarcima koji im nisu bili muževi. Do jutra bi te
žene obično bile toliko pijane da bi im muškarci dali kavu i šetali ih u krug,
pokušavajući ih dovoljno otrijezniti da mogu doteturati kući kako bi pripremile
doručak za svoje obitelji. Takvo se ponašanje zgadilo Billyju. Mislio je:
"Ako su one takve, neću si priuštiti takve probleme da me i prisile na
to."
Kao rezultat tog negativnog iskustva,
Billy je odrastao mrzeći bilo kakav društveni događaj koji bi ga mogao dovesti u
kontakt s curama. Bilo da je bila rođendanska zabava ili ples u staji, Billy je
to izbjegavao u širokom luku. Na sam nagovještaj pripreme zabave, zapamtio bi
vrijeme i mjesto i pobrinuo se da u to vrijeme bude negdje drugdje. Ponekad bi
njegova majka i otac pozivali svoje susjede na veselice. Tih bi noći Billy uzeo
svoj fenjer i svog psa i brzo pobjegao u prirodu provodeći pola noći loveći
rakune i naboruše. Kad bi se konačno vratio kući, ako su muzičari još uvijek
zavijali svojim guslama, Billy bi se popeo na vrh drvarnice i spavao do
svanuća.
Prekidanje školovanja nije riješilo
ni jedan Billyjev problem, samo ih je preinačilo. I dalje se morao boriti s
konstantnom odbačenošću. Nije ga voljela većina lokalnih mladića jer nije pušio
ili pio, cure ga nisu voljele jer nije išao na plesove i zabave. Nitko ga nije
razumio. Što je bilo gore, Billy nije razumio sam sebe. Iako je volio ljude i
želio biti prihvaćen, nije se mogao natjerati ponašati se poput drugih mladića
svojih godina.
Mislio je: "Dobro, ako moram
biti odbačen, onda ću postavljati zamke za životinje. Kad budem stariji i budem
mogao negdje zaraditi dovoljno novca da pomognem skrbiti za svoju majku, otići
ću u Colorado ili državu Washington, ili možda u Britansku Kolumbiju, i
postavljat ću zamke za životinje. Uzet ću svoju lovačku pušku i zamke i
nabaviti si mnogo pasa, i tamo ću živjeti dok ne umrem. I neću se nikad
oženiti."
Billy je uvijek, kad god je radio
dugoročne planove, uzimao u obzir svoju majku. Žalostilo ga je što je
pretrpjela toliko mnogo teških životnih situacija zbog lošeg života njegovog
oca. Kad je imala trideset godina, bila je majka osmorice dječaka, a najstariji
je imao petnaest godina. Nikad nije bilo dovoljno novca, nikad dovoljno odjeće,
često nije bilo dovoljno hrane. Billy ju je vidio kako sjedi plačući na kućnom
pragu s bebom u rukama, zaključana izvan svoje vlastite kuće, dok je Charles
cijelu noć ležao unutra, pijan i ne priseban. A ipak, usprkos svemu, Ella
Branham bila je vjerna svom mužu i neprekidno se trudila obući svoju obitelj,
nahraniti ih i biti vesela koliko je to bilo moguće. Billy ju je volio zbog
njezinog morala, ali još više ju je volio jer ga je prihvatila onakvim kakav
jest, uključujući sve njegove posebnosti. Smatrao je da je zaslužila više od
života i da je skrb za nju dio njegove odgovornosti. Njezin je primjer dao
Billyju nadu da postoje druge moralne žene na svijetu.
Negdje oko 1926. u grad se doselila
nova djevojka, koja se sprijateljila s djevojkom Jimmyja Poolea. Budući da su
se Jimmy i Billy puno družili, Billy je naišao na tu novu djevojku kod
Jimmyjeve kuće. Njezina ga je ljepota opčarala. Činilo mu se da ima oči poput
golubice, zube bijele poput bisera i vrat elegantan poput labudovog. Kad mu ju
je Jimmy predstavio, djevojka je zatreptala očima i koketirajući rekla:
"Kako si, Billy?" To je bilo to. Billy je bio upecan.
Kasnije je Jimmy odigrao ulogu
posrednika. "Mislim da joj se sviđaš, Billy."
Billy se topio iznutra.
"Misliš?"
"Sigurno joj se sviđaš. Znaš
što, zašto ne bi otišli na dupli spoj? Provozat ćemo ih u tatinom starom Fordu
– naravno, ako ga uspijem upaliti."
"Ne znam," nervozno je
rekao Billy.
"Daj. Zabavit ćemo se. Ali
trebat će nam nešto novca. Koliko novca možeš skupiti?"
Billy se kolebao, a onda je odlučio
ako se zaista sviđa toj predivnoj djevojci da neće štedjeti. "Imam trideset
centi."
To se svidjelo Jimmyju. "Dobro.
Ja imam trideset i pet centi. To bi trebalo biti dosta. Osim goriva, trebamo im
kupiti hladne sokove ili sladoled ili nešto."
Billy je imao ideju koja bi ga pred
tim curama možda mogla pokazati u boljem svijetlu. "Znaš što, Jimmy, može
li da ti voziš, a ja ću kupovati?"
"Meni je to u redu."
Morali su dizalicom podići zadnje
kotače od zemlje i ručno pokušati upaliti motor desetak puta prije nego se
stari Model-T i upalio. Kad su pokupili svoje cure, sunce je već zašlo. Billy i
njegova simpatija sjeli su na zadnje sjedalo. Sramežljiv kao uvijek, Billy je
pobjegao što je više mogao u jednu stranu, dok je ona sjela na drugu. Nadao se
da će prostor između njih i tama sakriti njegovu staru istrošenu odjeću.
Sa spuštenim krovom, trndekali su po
mjesečini, ne idući nigdje određeno. Pričali su samo Jimmy i njegova djevojka
na prednjem sjedalu. Billy je sjedio i šutio, izbjegavajući poglede svoje
simpatije. Razmišljao je kako divno izgleda na mjesečini i srce mu je pucalo od
ponosa na pomisao da je takva ljepotica izašla s njim. Možda djevojka uopće
nije loša.
Pogledala je prema njemu i nasmijala
se. "Noć je lijepa, što ne?"
Billy je rekao: "Da, jest."
"Večeras je ples u Sycamore
Gardenu," rekla je. "Hajmo tamo."
Billy se ukočio. "Ne, ne želim
baš. Ja ne plešem."
Još su se malo skitali po tom
području dok nisu došli do trgovine mješovite robe uz cestu. Billy i Jimmy su
isplanirali sve što će napraviti. Billy je pročistio svoje grlo. "Jimmy,
ja sam nekako žedan. Što ne bi mogli stati?"
"Dobra ideja, Billy." Jimmy
se zaustavio i onda rekao: "Idem, pa ću nam donijeti nešto za jesti i
piti." To je bilo samo gluma, jer Jimmy nije imao ni peni. Potrošili su dvadeset
i pet centi za dva galona (devet litara) goriva te im je ostalo četrdeset centi
koje je Billy spremio u svoj džep.
Billy je rekao: "Pusti, Jimmy.
Ja ću otići po to."
Svaki je sendvič koštao pet centi – četiri
velika sendviča sa šunkom, prekrivena lukom. Billyju je taman ostalo dovoljno
novca da kupi četiri Coca Cole. Pojeli su u automobilu, uživajući u pjesmi
zrikavaca i svježem noćnom zraku. Billy se osjećao dobro. Toj se djevojci
zaista sviđao! Večeras je dio ekipe – netko i nešto.
Popili su Coca Cole i Billy je otišao
vratiti bočice u trgovinu da mu vrate polog. Kad se vratio, njih je troje
sjedilo u automobilu i pušilo. Billy skoro nije mogao vjerovati svojim očima – njegova
simpatija, ta lijepa mala djevojka, puši cigaretu! Nagnula je glavu prema nazad
i izdahnula dim kroz nos. Billyju se to zgadilo. Popeo se na zadnje sjedalo i
vrlo nezainteresirano sjeo. Njegova ga je djevojka pitala: "Želiš li
cigaretu, Billy?"
"Ne," rekao je namrgođeno.
"Ja ne pušim."
Ljutito je pogledala. "Billy
Branhame, što je tebi? Prvo si mi rekao da ne plešeš. Sad mi govoriš da ne
pušiš. Što ti voliš raditi?"
"Volim loviti i pecati."
"Kako dosadno." Zgražajući
se podigla je gornju usnu. "Evo, Billy, popuši ovu cigaretu i uživaj u
životu."
"Ne, mislim da neću."
"Hoćeš mi reći da mi cure imamo
više hrabrosti nego ti?" narugala se. "Eto ti, pravi mekušac."
Mekušac? Ta ga je strašna riječ
povrijedila više nego zamka za dabre kad ga je udarila po gležnju. Curica? Bol
mu je probola srce! Mekušac? Nisam. On je "veliki, zločesti Billy" – lovac,
postavljač zamki, borac. Curica? Pokazat će on njoj. "Daj mi
cigaretu," naredio je.
Samodopadno je udarila po kutiji i
pružila mu ju. Billy je rekao: "Daj mi šibicu."
"E, sad to sliči na
muškarca," rekla je i pružila mu šibicu.
Billy je namjestio šibicu i
istovremeno podigao šibicu i cigaretu prema svojim ustima, držeći jedno u
jednoj, a drugo u drugoj ruci. Ali prije nego je cigareta dotakla njegove usne,
čuo je zvuk. Zvučao je poput šuškanja lišća na vjetru. Spustio je cigaretu i
koncentrirano slušao. Više ga nije čuo. Pomislio je: "Uh, to je samo moja
mašta."
Njegova je djevojka pitala: "Što
se dogodilo, Billy?"
Klimnuo je glavom. "Ništa. Samo
je pokušavam upaliti." Ponovno je podigao cigaretu prema svojim ustima.
Ponovno je čuo zvuk, ovaj put glasnije – slab, neprekidni vjetar, koji je
pojačavao, postajao sve snažniji dok nije tutnjio u njegovim ušima. Huussss!
Ruke su mu se zaledile na pol puta do usta. Sjetio se tog dubokog glasa u
topoli, koji je upozorio: "Nikada nemoj piti, pušiti niti okaljati
svoje tijelo na bilo koji način, jer imam posao za tebe kad odrasteš."
Ruke su mu se počele tresti. Šibica je izgorjela do njegovih prstiju i on ju je
bacio. Zatim je bacio cigaretu. Počeo je plakati.
Njegova se djevojka smijuljila:
"Sad znam da si curica."
Nema komentara:
Objavi komentar